Hm, hm... Supernatural, Slice of life, Psychological, Fantasy, Comedy ili sve to lijepo ukomponirano. Općenito nije da previše preferiram neki žanr više je to kao i kod glazbe, kako se trenutno osjećam. Dok učim, nemam baš volje da pratim neku praonu mozga, više sam ili za smirujući slice of life prije spavanja ili kakvu akciju da me održi budom između.
Zapravo, sve ovisi o samom animeu i priči, nekad mi se lik koji se prikazuje kao specifičnim i mnogi mu se klanjaju kakav je, meni je ništa doli prosjeka. Tipa cure iz Ergo Proxya. Lijepo dizajniran lik. I to je to. Ono glumatanje tough girl mi je bilo krajnje iritanto i poneka mi dođe da pogledam anime do kraja samo da mi je mogla dalje iskritizirat. Odviše mi je šablonska.
Onda, mjuza.. Jako cijenim kad je mogu slušati i odvojeno. Zatim, dobar smisao za humor koji se ne temelji samo na nosebleedovima i sl.
Što ne volim.. Egzistencijalno filozofske spike koje ''čovječe moraš to kužiti da bi volio, ako ne voliš to samo pokazuje kako si inferioran'. Pogotovo kad ti to onda prodaje 17godišnjak koji pročitao svaku stranicu što mu je google izlistao nakon što je ukucao nihilizam ( prepoznat ćeš se, a ja ću biti diskretna *tee hee* ). Zapravo, tu čak nije ni anime kriv, nego ekipa koja to hypa. Više cijenim kad mi neko to lijepo preporuči, ja pogledam i kažem da mi se ne dopada jer nisam into it i to je to, iduća tema.
Zatim da, preferiram onako, ispod 30 epizoda, ali me ne ubije više ako je priča dobra.
Uglavnom, sve je kul ako mi se ništa ne forsa i čeka svoj red. |